Članak 26 — Članak 26 — Obveze subjekata koji uvode visokorizične UI sustave

Obveze subjekata koji uvode visokorizične UI sustave

Obveze subjekata koji uvode visokorizične UI sustave

1.   Subjekti koji uvode visokorizične UI sustave poduzimaju odgovarajuće tehničke i organizacijske mjere kako bi osigurali da upotrebljavaju takve sustave u skladu s uputama za korištenje priloženima sustavima na temelju stavaka 3. i 6.

2.   Subjekti koji uvode sustav dodjeljuju zadaću ljudskog nadzora fizičkim osobama koje imaju potrebne kompetencije, osposobljenost i ovlasti, te im pružaju potrebnu potporu.

3.   Obvezama utvrđenima u stavcima 1. i 2. ne dovode se u pitanje druge obveze subjekta koji uvodi sustav na temelju prava Unije ili nacionalnog prava ni sloboda subjekta koji uvodi sustav da organizira svoje resurse i aktivnosti u svrhu provedbe mjera ljudskog nadzora koje je naveo dobavljač.

4.   Ne dovodeći u pitanje stavke 1. i 2., subjekt koji uvodi sustav osigurava, u mjeri u kojoj ima kontrolu nad ulaznim podacima, da su ulazni podaci relevantni i dovoljno reprezentativni s obzirom na namjenu visokorizičnog UI sustava.

5.   Subjekti koji uvode sustav prate rad visokorizičnog UI sustava u skladu s uputama za korištenje i prema potrebi obavješćuju dobavljače u skladu s člankom 72. Ako subjekti koji uvode sustav imaju razloga smatrati da korištenje visokorizičnog UI sustava u skladu s uputama može dovesti do toga da UI sustav predstavlja rizik u smislu članka 79. stavka 1., o tome bez nepotrebne odgode obavješćuju dobavljača ili distributera i relevantno tijelo za nadzor tržišta te suspendiraju korištenje tog sustava. Ako subjekti koji uvode sustav utvrde ozbiljan incident, o tom incidentu odmah obavješćuju prvo dobavljača, a zatim uvoznika ili distributera i relevantna tijela za nadzor tržišta. Ako subjekt koji uvodi sustav ne može stupiti u kontakt s dobavljačem, članak 73. primjenjuje se mutatis mutandis. Ova obveza ne obuhvaća osjetljive operativne podatke subjekata koji uvode UI sustave koji su tijela kaznenog progona.

Kad je riječ o subjektima koji uvode sustav, a koji su financijske institucije na koje se primjenjuju zahtjevi u pogledu njihova unutarnjeg upravljanja, njihovih aranžmana ili njihovih postupaka na temelju prava Unije o financijskim uslugama, obveza praćenja utvrđena u prvom podstavku smatra se ispunjenom ako se poštuju pravila o aranžmanima, procesima i mehanizmima unutarnjeg upravljanja na temelju relevantnog prava o financijskim uslugama.

6.   Subjekti koji uvode visokorizične UI sustave čuvaju evidenciju koju automatski generira taj visokorizični UI sustav u mjeri u kojoj je takva evidencija pod njihovom kontrolom, tijekom razdoblja koje je primjereno namjeni visokorizičnog UI sustava, a najmanje šest mjeseci, osim ako je drukčije predviđeno u primjenjivom pravu Unije ili nacionalnom pravu, a posebno u pravu Unije o zaštiti osobnih podataka.

Subjekti koji uvode sustav, a koji su financijske institucije na koje se primjenjuju zahtjevi u pogledu njihova unutarnjeg upravljanja, njihovih aranžmana ili njihovih procesa na temelju prava Unije o financijskim uslugama čuvaju evidenciju u sklopu dokumentacije koja se čuva na temelju relevantnog prava Unije o financijskim uslugama.

7.   Prije stavljanja u upotrebu ili korištenja visokorizičnog UI sustava na radnom mjestu subjekti koji uvode visokorizični UI sustav, a koji su poslodavci, obavješćuju predstavnike radnika i radnike na koje se to odnosi da će podlijegati upotrebi visokorizičnog UI sustava. Te se informacije pružaju, ako je primjenjivo, u skladu s pravilima i postupcima utvrđenima u pravu Unije i nacionalnom pravu te praksom o informiranju radnika i njihovih predstavnika.

8.   Subjekti koji uvode visokorizične UI sustave koji su javna tijela ili institucije, tijela, uredi ili agencije Unije moraju ispunjavati obveze registracije iz članka 49. Ako takvi subjekti koji uvode sustav utvrde da visokorizični UI sustav koji namjeravaju upotrebljavati nije registriran u bazi podataka EU-a iz članka 71., taj sustav ne upotrebljavaju i o tome obavješćuju dobavljača ili distributera.

9.   Ako je primjenjivo, subjekti koji uvode visokorizične UI sustave služe se informacijama iz članka 13. ove Uredbe da bi ispunili svoju obvezu provedbe procjene učinka na zaštitu podataka iz članka 35. Uredbe (EU) 2016/679 ili članka 27. Direktive (EU) 2016/680.

10.   Ne dovodeći u pitanje Direktivu (EU) 2016/680, u okviru istrage radi ciljane potrage za osobom osumnjičenom ili osuđenom za počinjenje kaznenog djela, subjekt koji uvodi visokorizični UI sustav za naknadnu daljinsku biometrijsku identifikaciju od pravosudnog ili upravnog tijela čija je odluka obvezujuća i podliježe sudskom preispitivanju traži, ex ante ili bez nepotrebne odgode, a najkasnije u roku od 48 sati odobrenje za upotrebu tog sustava osim ako se on upotrebljava za početnu identifikaciju potencijalnog osumnjičenika na temelju objektivnih i provjerljivih činjenica izravno povezanih s kaznenim djelom. Svaka upotreba mora biti ograničena na ono što je nužno za istragu određenog kaznenog djela.

Ako je odobrenje zatraženo na temelju prvog podstavka odbijeno, upotreba sustava za naknadnu daljinsku biometrijsku identifikaciju povezanog s tim zatraženim odobrenjem smjesta se zaustavlja te se brišu osobni podaci povezani s upotrebom visokorizičnog UI sustava za koji je zatraženo odobrenje.

Takav visokorizični UI sustav za naknadnu daljinsku biometrijsku identifikaciju ni u kojem se slučaju ne smije upotrebljavati u svrhu kaznenog progona na neciljani način, bez ikakve poveznice s kaznenim djelom, kaznenim postupkom, stvarnom i prisutnom ili stvarnom i predvidljivom prijetnjom kaznenog djela ili potragom za određenom nestalom osobom. Mora se osigurati da tijela kaznenog progona ne mogu donositi odluke koje proizvode negativan pravni učinak na osobu isključivo na temelju izlaznih podataka takvih sustava za naknadnu daljinsku biometrijsku identifikaciju.

Ovim se stavkom ne dovode u pitanje članak 9. Uredbe (EU) 2016/679 i članak 10. Direktive (EU) 2016/680 kad je riječ o obradi biometrijskih podataka.

Neovisno o namjeni ili subjektu koji uvodi sustav, svaka upotreba takvih visokorizičnih UI sustava dokumentira se u relevantnom policijskom spisu i na zahtjev se stavlja na raspolaganje relevantnom tijelu za nadzor tržišta i nacionalnom tijelu za zaštitu podataka, isključujući otkrivanje osjetljivih operativnih podataka povezanih s kaznenim progonom. Ovim se podstavkom ne dovode u pitanje ovlasti dodijeljene nadzornim tijelima Direktivom (EU) 2016/680.

Subjekti koji uvode sustav podnose godišnja izvješća relevantnim tijelima za nadzor tržišta i nacionalnim tijelima za zaštitu podataka o svojoj upotrebi sustavâ za naknadnu daljinsku biometrijsku identifikaciju, isključujući otkrivanje osjetljivih operativnih podataka povezanih s kaznenim progonom. Izvješća mogu biti skupna kako bi obuhvatila više od jednog uvođenja.

Države članice mogu, u skladu s pravom Unije, uvesti restriktivnije propise o upotrebi sustavâ za naknadnu daljinsku biometrijsku identifikaciju.

11.   Ne dovodeći u pitanje članak 50. ove Uredbe, subjekti koji uvode visokorizične UI sustave iz Priloga III. koji donose odluke ili pomažu u donošenju odluka povezanih s fizičkim osobama obavješćuju fizičke osobe o tome da podliježu upotrebi visokorizičnog UI sustava. Na visokorizične UI sustave koji se upotrebljavaju u svrhu kaznenog progona primjenjuje se članak 13. Direktive (EU) 2016/680.

12.   Subjekti koji uvode sustav surađuju s relevantnim nadležnim tijelima u svim mjerama koje ta tijela poduzimaju u vezi s visokorizičnim UI sustavom radi provedbe ove Uredbe.