Članak 5 — Zabranjene prakse u području umjetne inteligencije

Zabranjene prakse u području umjetne inteligencije

Zabranjene prakse u području umjetne inteligencije

1.   Zabranjuju se sljedeće prakse u području umjetne inteligencije:

(a)

stavljanje na tržište, stavljanje u upotrebu ili korištenje UI sustava u kojem se primjenjuju subliminalne tehnike kojih osoba nije svjesna ili namjerno manipulativne ili obmanjujuće tehnike s ciljem ili s učinkom bitnog iskrivljavanja ponašanja osobe ili skupine osoba tako da se znatno narušava njihova sposobnost da donesu informiranu odluku, zbog čega donose odluku koju inače ne bi donijele, na način kojim se toj osobi, drugoj osobi ili skupini osoba uzrokuje znatna šteta ili se može razumno očekivati da će se prouzročiti takva šteta;

(b)

stavljanje na tržište, stavljanje u upotrebu ili korištenje UI sustava koji iskorištava bilo koju slabost fizičke osobe ili određene skupine osoba zbog njihove dobi, invaliditeta ili specifičnog društvenog ili ekonomskog položaja s ciljem ili s učinkom bitnog iskrivljavanja ponašanja te osobe ili osobe koja pripada toj skupini na način kojim se toj osobi ili nekoj drugoj osobi uzrokuje znatna šteta ili se može razumno očekivati da će se prouzročiti takva šteta;

(c)

stavljanje na tržište, stavljanje u upotrebu ili korištenje UI sustava radi evaluacije ili klasifikacije fizičkih osoba ili skupina osoba tijekom određenog razdoblja na temelju njihova društvenog ponašanja ili poznatih, izvedenih ili predviđenih osobnih obilježja ili obilježja ličnosti, pri čemu njihov društveni rejting uzrokuje barem jedno od sljedećeg:

i.

štetno ili nepovoljno postupanje prema određenim fizičkim osobama ili skupinama osoba u društvenim kontekstima koji nisu povezani s kontekstima u kojima su podaci izvorno generirani ili prikupljeni;

ii.

štetno ili nepovoljno postupanje prema određenim fizičkim osobama ili skupinama osoba koje je neopravdano ili nerazmjerno njihovu društvenom ponašanju ili njegovoj ozbiljnosti;

(d)

stavljanje na tržište, stavljanje u upotrebu u tu specifičnu svrhu ili korištenje UI sustava za procjene rizika u pogledu fizičkih osoba kako bi se procijenio ili predvidjeo rizik da će fizička osoba počiniti kazneno djelo, isključivo na temelju izrade profila fizičke osobe ili procjene njezinih osobina i obilježja ličnosti; ta se zabrana ne primjenjuje na UI sustave koji se upotrebljavaju za potporu ljudskoj procjeni uključenosti osobe u kriminalnu aktivnost, koja se već temelji na objektivnim i provjerljivim činjenicama izravno povezanima s kriminalnom aktivnošću;

(e)

stavljanje na tržište, stavljanje u upotrebu u tu specifičnu svrhu ili korištenje UI sustava koji stvaraju ili proširuju baze podataka za prepoznavanje lica neciljanim prikupljanjem fotografija lica s interneta ili snimki CCTV-a;

(f)

stavljanje na tržište, stavljanje u upotrebu u tu specifičnu svrhu ili korištenje UI sustava za izvođenje zaključaka o emocijama fizičke osobe na radnome mjestu i u obrazovnim ustanovama, osim ako se UI sustav namjerava staviti u upotrebu ili na tržište iz medicinskih ili sigurnosnih razloga;

(g)

stavljanje na tržište, stavljanje u upotrebu u tu specifičnu svrhu ili upotreba sustavâ za biometrijsku kategorizaciju u kojima se fizičke osobe pojedinačno kategoriziraju na temelju njihovih biometrijskih podataka kako bi se zaključilo ili izvelo zaključke o njihovoj rasi, političkim mišljenjima, članstvu u sindikatu, vjerskim ili filozofskim uvjerenjima, spolnom životu ili seksualnoj orijentaciji; ta zabrana ne obuhvaća označivanje ili filtriranje zakonito pribavljenih biometrijskih skupova podataka, kao što su slike, na temelju biometrijskih podataka ili kategorizacije biometrijskih podataka u području kaznenog progona;

(h)

upotreba sustavâ za daljinsku biometrijsku identifikaciju u stvarnom vremenu na javnim mjestima u svrhu kaznenog progona, osim ako je takva upotreba nužna i u mjeri u kojoj je nužna radi jednog od sljedećih ciljeva:

i.

ciljane potrage za konkretnim žrtvama otmice, trgovine ljudima ili seksualnog iskorištavanja ljudi, kao i potrage za nestalim osobama;

ii.

sprečavanja konkretne, znatne i izravne prijetnje životu ili tjelesnoj sigurnosti fizičkih osoba ili stvarne i prisutne ili stvarne i predvidljive prijetnje od terorističkog napada;

iii.

lociranja ili identifikacije osobe osumnjičene za počinjenje kaznenog djela u svrhu vođenja kaznene istrage ili progona ili izvršenja kaznene sankcije za kaznena djela iz Priloga II. za koja je u dotičnoj državi članici zapriječena kazna zatvora ili oduzimanja slobode u maksimalnom trajanju od najmanje četiri godine.

Prvim podstavkom točkom (h) ne dovodi se u pitanje članak 9. Uredbe (EU) 2016/679 kad je riječ o obradi biometrijskih podataka u svrhe koje nisu kazneni progon.

2.   Upotreba sustavâ za daljinsku biometrijsku identifikaciju u stvarnom vremenu na javnim mjestima u svrhu kaznenog progona radi bilo kojeg od ciljeva iz stavka 1. prvog podstavka točke (h) smije se uvesti u svrhe utvrđene u toj točki samo kako bi se potvrdio identitet konkretno ciljanog pojedinca, pri čemu se uzimaju u obzir sljedeći elementi:

(a)

priroda situacije zbog koje se pojavila mogućnost upotrebe, osobito težina, vjerojatnost i razmjer štete koja bi nastala da se sustav ne koristi;

(b)

posljedice upotrebe sustava na prava i slobode svih dotičnih osoba, osobito težina, vjerojatnost i razmjer tih posljedica.

Usto, upotreba sustavâ za daljinsku biometrijsku identifikaciju u stvarnom vremenu na javnim mjestima u svrhu kaznenog progona radi bilo kojeg od ciljeva iz stavka 1. prvog podstavka točke (h) ovog članka mora biti u skladu s potrebnim i razmjernim zaštitnim mjerama i uvjetima korištenja u skladu s nacionalnim pravom kojim se odobrava njihova upotreba, osobito u pogledu vremenskih i zemljopisnih ograničenja i ograničenja u pogledu osoba. Upotrebu sustavâ za daljinsku biometrijsku identifikaciju u stvarnom vremenu na javnim mjestima odobrava se samo ako je tijelo kaznenog progona dovršilo procjenu učinka na temeljna prava kako je predviđeno u članku 27. i registriralo sustav u bazi podataka EU-a u skladu s člankom 49. Međutim, u propisno opravdanim hitnim slučajevima takvi se sustavi mogu početi upotrebljavati bez registracije u bazi podataka EU-a, pod uvjetom da se takva registracija dovrši bez nepotrebne odgode.

3.   Za potrebe stavka 1. prvog podstavka točke (h) i stavka 2., za svaku upotrebu sustava za daljinsku biometrijsku identifikaciju u stvarnom vremenu na javnim mjestima u svrhu kaznenog progona potrebno je prethodno odobrenje pravosudnog tijela ili neovisnog upravnog tijela čija je odluka obvezujuća iz države članice u kojoj će se sustav upotrebljavati, a koje se izdaje na obrazloženi zahtjev i u skladu s podrobnim pravilima nacionalnog prava iz stavka 5. Međutim, u propisno opravdanim hitnim situacijama takav se sustav može početi upotrebljavati bez odobrenja, pod uvjetom da se takvo odobrenje zatraži bez nepotrebne odgode, a najkasnije u roku od 24 sata. Ako je takvo odobrenje odbijeno, upotreba se smjesta zaustavlja te se svi podaci, kao i rezultati i izlazni podaci te upotrebe odmah odbacuju i brišu.

Nadležno pravosudno tijelo ili neovisno upravno tijelo čija je odluka obvezujuća izdaje odobrenje samo ako je uvjereno, na temelju objektivnih dokaza ili jasnih informacija koje su mu predočene, da je upotreba dotičnog sustava za daljinsku biometrijsku identifikaciju u stvarnom vremenu potrebna za postizanje jednog od ciljeva iz stavka 1. prvog podstavka točke (h) navedenog u zahtjevu i razmjerna tom cilju, a ponajprije ostaje ograničena na ono što je nužno kad je riječ o razdoblju te zemljopisnom i personalnom području primjene. Pri odlučivanju o zahtjevu to tijelo uzima u obzir elemente iz stavka 2. Odluka koja proizvodi negativan pravni učinak na osobu ne smije se donijeti isključivo na temelju izlaznih podataka sustava za daljinsku biometrijsku identifikaciju u stvarnom vremenu.

4.   Ne dovodeći u pitanje stavak 3., o svakoj upotrebi sustava za daljinsku biometrijsku identifikaciju u stvarnom vremenu na javnim mjestima u svrhu kaznenog progona obavješćuju se relevantno tijelo za nadzor tržišta i nacionalno tijelo za zaštitu podataka u skladu s nacionalnim pravilima iz stavka 5. Obavijest mora sadržavati barem informacije navedene u stavku 6. i ne smije uključivati osjetljive operativne podatke.

5.   Država članica može odlučiti predvidjeti mogućnost potpunog ili djelomičnog odobravanja upotrebe sustava za daljinsku biometrijsku identifikaciju u stvarnom vremenu na javnim mjestima u svrhu kaznenog progona uz ograničenja i pod uvjetima iz stavka 1. prvog podstavka točke (h) te stavaka 2. i 3. Dotična država članica u svojem nacionalnom pravu utvrđuje potrebna podrobna pravila o podnošenju zahtjeva za odobrenja iz stavka 3., o izdavanju, izvršenju i nadzoru tih odobrenja te izvješćivanju u vezi s njima. U tim se pravilima također određuje za koje se ciljeve iz stavka 1. prvog podstavka točke (h), među ostalim i za koja kaznena djela iz njegove točke (h) podtočke iii., nadležnim tijelima može odobriti upotreba tih sustava u svrhu kaznenog progona. Države članice priopćuju Komisiji ta pravila najkasnije 30 dana nakon njihova donošenja. Države članice mogu, u skladu s pravom Unije, uvesti restriktivnije propise o upotrebi sustavâ za daljinsku biometrijsku identifikaciju.

6.   Nacionalna tijela za nadzor tržišta i nacionalna tijela za zaštitu podataka država članica koja su obaviještena o upotrebi sustavâ za daljinsku biometrijsku identifikaciju u stvarnom vremenu na javnim mjestima u svrhu kaznenog progona na temelju stavka 4. podnose Komisiji godišnja izvješća o takvoj upotrebi. U tu svrhu Komisija državama članicama i nacionalnim tijelima za nadzor tržišta i zaštitu podataka dostavlja predložak, uključujući informacije o broju odluka koje su nadležna pravosudna tijela ili neovisno upravno tijelo čija je odluka obvezujuća donijeli na temelju zahtjevâ za izdavanje odobrenja u skladu sa stavkom 3. i njihov rezultat.

7.   Komisija objavljuje godišnja izvješća o upotrebi sustavâ za daljinsku biometrijsku identifikaciju u stvarnom vremenu na javnim mjestima u svrhu kaznenog progona na temelju agregiranih podataka u državama članicama i godišnjih izvješća iz stavka 6. Ta godišnja izvješća ne smiju uključivati osjetljive operativne podatke o povezanim aktivnostima kaznenog progona.

8.   Ovaj članak ne utječe na zabrane koje se primjenjuju ako se praksom u području umjetne inteligencije krši drugo pravo Unije.

POGLAVLJE III.

VISOKORIZIČNI UI SUSTAVI

ODJELJAK 1.

Klasifikacija UI sustava kao visokorizičnih